info@toopale.com   +387 57 230 919   4. juni bb, 71420 Pale
Facebook You Tube Instagram

Pale nekad

Oblast na kojoj je danas smještena opština Pale bila je djelimično naseljena vjerovatno od ranog praistorijskog perioda.

Ovo područje predstavljalo je oduvijek važnu saobraćajnu vezu između zapada i istoka (sarajevske kotline i rijeke Drine). Tako su kroz Pale prolazile dvije značajne antičke putne komunikacije – trgovački put preko Mokrog i Romanije, te put dolinom rijeke Prače na Ranjen, Goražde i dalje. U rimsko doba preko Pala je prolazio rimski put, a na Palama je najvjerovatnije bila i rimska postaja. U vrijeme Rima takve postaje su bile na mjestima gdje se iz ravnica prelazi u planinske predjele, kako bi se putnici odmorili ili noćili.

2-mapa-posjedi-loze-pavlovica

Period srednjeg vijeka bio je prilično bogat za područje paljanske opštine pa tako postoji i više arheoloških nalaza iz ovog perioda, kao što su nekropole srednjovjekovnih stećaka. Paljanski kraj je pripadao srpskoj plemićkoj lozi Pavlovića. Oni su ovdje izgradili najmanje tri ili četiri utvrđena grada – Pavlovac kod Prače, Gradina u Gornjim Palama (na vrelu Miljacke), Stari grad (na sastavcima dvije Miljacke) i Hodidjed. Posjedi Pavlovića protezali su se od današnjeg Sarajeva (Vrhbosna) na zapadu, pa do Dobruna na istoku.

Neslavan pad loze Pavlovića počeo je sa padom Bosne 1463. godine. U tom periodu su feudalni posjedi Pavlovića podijeljeni u 11 nahija, a čitavo područje nazvano je upravo po njima – Vilajet Pavli. Kada su Turci prvi put popisivali stanovništvo Pale se pojavljuju pod neobičnim turskim nazivom Bogazi Yumru i to kao sjedište jedne od 11 nahija. Period turske vladavine bio je težak za srpski narod, a u tom periodu ne postoje nikakvi podaci o urbanizaciji područja današnjih Pala.

Grb Pavlovića

Podaci koje imamo o ovom kraju u tom periodu su oni iz epskih pjesama o čuvenom Starini Novaku koji je u ovim krajevima predstavljao pravu prijetnju Turcima i njihovim karavanima (Novakova pećina je danas turistička i istorijska atrakcija na Romaniji). Nekadašnji feudalni posjedi Pavlovića su nosili naziv Vilajet Pavli sve do početka 19. vijeka. U tom vijeku se prvi put (zvanično) pojavljuje naziv Pale i to na jednoj karti iz 1877. godine. Treba napomenuti da je na toj karti čitav ovaj kraj obilježen pod nazivom Pale.

Krajem 19. vijeka (1895) Austrougari su organizovali popis stanovništva prema kom su Pale, sa okolnim selima, imale ukupno 483 stanovnika od kojih je 440 živjelo od poljoprivrede i sječe šume, dok je 27 živjelo od službe. Paljani 1909. godine podižu crkvu koja je posvećena Uspenju presvete Bogorodice.

Kako se industrija razvijala (već 1879. postojale su dvije evropski uređene pilane) tako su se otvarale i trgovačke radnje, gostionice i sl. Kada je 1905. izgrađena pruga na relaciji Sarajevo – Višegrad, Pale su zbog svoje važnosti dobile željezničku stanicu, a time su šumarstvo i industrija dobile novi podsticaj. U tom periodu dolazi do većeg ulaganja stranog kapitala u privredni razvoj Pala. Međutim, dosta toga je bilo uzaludno jer okupator ne dolazi da oslobodi, već da porobi.

Narod je generalno bio nezadovoljan austrougarskom aneksijom Bosne i Hercegovine. Godine 1914. izbija Prvi svjetski rat (Veliki rat), a narod ovog kraja je u tom ratu mnogo stradao. Bili su izloženi teroru šuckora, preko 50 ljudi je javno obješeno, dio stanovništva je protjeran u koncentracione logore, a Pale su na kraju rata bile potpuno spaljene i opustošene. Međutim, nakon sloma austrougarskog okupatora Pale počinju sa obnovom – podižu se porušena naselja i budi se privreda čija je osnova, kao i ranije, bilo veliko šumsko bogatstvo. Već 1939. godine na Palama je radilo 14 pilana.

Između dva svjetska rata počinje snažnije obrazovanje stanovništva, kao i razvoj kulturnog i sportskog života (osnovan je fudbalski klub „Vihor“ i izgrađeno fudbalsko igralište, takođe je osnovan smučarski klub i napravljena prva smučarska skakaonica sa drvenom konstrukcijom). Pale su polako dobijale izgled malog i lijepo uređenog mjesta, a zbog čistoće i pogodne klime veliki broj intelektualaca i uticajnijih ljudi iz Sarajeva i drugih krajeva zemlje izgradio je na Palama svoje ljetnikovce.

Već 1923. godine dolaze prvi ljubitelji prirodnih ljepota na planinu Jahorinu i donose prve sportske skije. Te godine je napravljena zgrada hotela „Šator“, a u hotelu je bilo oko 70 ležaja. Do hotela se dolazilo šumskim putem. Prvi drumski putni pravac ka vrhu Jahorine građen je duž trase pruge 1925. godine. Središte kulturnog života na Palama bio je Dom žrtava Prvog svjetskog rata, sagrađen u jesen 1928. godine. U okviru Doma nalazila se velika gimnastička dvorana sa svim potrebnim gimnastičkim spravama, a s vremena na vrijeme u njoj su održavane razne priredbe i zabave. Značajnu ulogu u kulturnom životu mjesta imale su amaterska dramska grupa, te folklorna sekcija.

Privredni i kulturni razvoj Pala prekinut je Drugim svjetskim ratom. Ustaše na Palama su prije svega demolirale i skrnavile pravoslavne crkve, te srušile spomenik žrtvama Prvog svjetskog rata. Narod paljanskog i romanijskog kraja to nije trpio, te se digao na oružani ustanak koji ni ustaše u svom teroru, ni Njemačka u svojim odmazdama nisu uspjele da uguše.

Kako se prirodno bogatstvo opštine Pale sačuvalo, tako je odmah poslije Drugog svjetskog rata počela ponovna obnova privrede i društveni razvoj. Razvijala se i metalna industrija. Podižu se nova naselja, Pale se prostorno šire, a 1968. godine Vojno-remontni zavod Koran ulazi u korporaciju metalne industrije FAMOS i organizuje se kao preduzeće metalne industrije Famos – Koran.

Razvija se i turistička djelatnost. Na Jahorini su obnovljeni spaljeni i porušeni objekti, a 1947. godine dovedena je i električna energija. Postavljeni su podzemni kablovi za struju i telefonske veze. Počinje intenzivna izgradnja brojnih hotela. Na Jahorini je 1952. godine otvorena prva žičara, čija je dužina iznosila 1050 metara. Druga žičara je otvorena 1965, a treća 1971. godine. Zbog pogodnih sportskih uslova i dobre turističke ponude Jahorina je bila epicentar dešavanja Olimpijade iz 1984. godine.

U periodu Odbrambeno-otadžbinskog rata od 1992. do 1995. godine Pale su bile privremena prijestonica Republike Srpske. Sve najbitnije političke i pravne institucije su se nalazile na Palama (Vlada i njeni organi, Skupština Republike Srpske i dr.). Takođe, Pale su bile i značajan kulturni i informativni centar. Na Palama su se tada osnovale i nalazile bitne informativne jedinice kao što su Novinska agencija „SRNA“, Televizijski studio „KANAL S“, novine „Javnost“ i „Ognjišta“. Nakon Odbrambeno-otadžbinskog rata Pale postaju univerzitetski, kulturni, sportski i turistički centar. Dan i krsna slava opštine Pale je Velika Gospojina.